Proces oksidacije ugljeničnih i azotnih jedinjenja odvija se u biološkoj komori koja se stalno aeriše uz održavanje koncentracije rastvorenog kiseonika između 1,5-2 mg/l. Vreme zadržavanja mulja u biološkoj komori je dugo, tako da se u istoj izvrši i stabilizacija mulja. Nakon bistrenja u taloznoj komori voda odlazi u recipijent ili na tercijalni tretman. Recirkulacija aktivnog mulja je stalna, a evakuacija viška mulja povremena. Ovako koncipirana tehnologija je sa aspekta rukovanja i održavanja uređaja najjednostavnija i zato ovakvi uređaji imaju najčešću primenu u praksi kod manjih kapaciteta.
| Prosečno (mg/lit) | Maksimalno (mg/lit) | |
| BPK5 | 15 | 25 |
| Suspendovane materija | 20 | 30 |
Voda nakon mehaničkog i biološkog tretmana gravitacijski dolazi u prihvatni rezervoar, odakle se pumpom baca u peščani filter pod pritiskom. Filtrirana voda odlazi u rezervoar čiste vode i preliva dalje u recipijent. Pranje filtera vrši se čistom vodom pod pritiskom, a po potrebi vodi za pranje dodaje se i već raspoloživi vazduh. Voda od pranja filtera odvodi se na početak procesa.
Kao tercijalni tretman moguće je dodati i hemijski tertman nakon filtracije, ali to samo za slučaj zahteva recipijenta.
Često je u cilju zaštite okoline, obavezno izvršiti dezinfekciju prečišćene vode.
Uobičajena je dezinfekcija natrijumhipohloritom (Žavelova voda), hlorom ili UV dezinfekcijom.
Način dezinfekcije bira se na osnovu veličine uređaja, zahteva recipijenta, a uticajan je i faktor cene dezinfekcije.