eliminacija organskog zagađenja, nitifikacija-denitrifikacija i stabilizacija mulja
Oksidacija ugljenika i azota, denitrifikacija i stabilizacija mulja
| Prosečno (mg/lit) | Maksimalno (mg/lit) | |
| BPK5 | 15 | 25 |
| Suspendovane materija | 20 | 30 |
| Kapacitet (ES) | Qd [m3/d] |
Organsko opterećenje [kgBPK5/d] |
VA
[m3] |
VB
[m3] |
VC
[m3] |
N [kW] |
Q kiseonika [kg/d] |
Q vazduha [kg/d] |
H vode [m] |
| 300 | 60 | 18 | 2 | 60 | 12 | 1,5 | 70 | 52 | 4,0 |
| 500 | 100 | 30 | 3 | 100 | 20 | 2,2 | 120 | 76 | 4,0 |
| 750 | 150 | 45 | 4 | 150 | 30 | 4,0 | 180 | 123 | 4,2 |
| 1000 | 200 | 60 | 6 | 200 | 40 | 5,5 | 240 | 198 | 4,5 |
Voda nakon mehaničkog i biološkog tretmana gravitaciono dolazi u prihvatni rezervoar, odakle se pumpom baca u peščani filter pod pritiskom. Filtrirana voda odlazi u rezervoar čiste vode i preliva dalje u recipijent. Pranje filtera vrši se pumpom čistom vodom pod pritiskom, a po potrebi vodi za pranje dodaje se i već raspoloživi vazduh. Voda od pranja filtera odvodi se na početak procesa.
Procesom filtracije dobijaju se sledeći efekti:
Kao tercijalni tretman moguće je dodati i hemijski tertman nakon filtracije, ali to samo za slučaj zahteva recipijenta.
Često je, u cilju zaštite okoline, obavezno izvršiti dezinfekciju prečišćene vode.
Uobičajena je dezinfekcija natrijumhipohloritom (Žavelova voda), hlorom ili UV dezinfekcija.
Način dezinfekcije bira se na osnovu veličine uređaja, zahteva recipijenta, a uticajan je i faktor cene dezinfekcije.